Struktura Interneta:
Razvoj i širenje interneta po cijelom svijetu zahtijevao je i razvoj programa za efikasno korištenje njegovim uslugama. Internet radi na načelu ponude raznih usluga. Kako povećanje broja računala spojenih na internet uzrokuje sve veće opterećenje mreže, bilo je potrebno izraditi programsku podršku koja će opterećenje mreže svesti na minimum. Korisničko-poslužiteljski model pokazao se najprikladnijim da udovolji tim zahtjevima.
Što je korisničko-poslužiteljski model?
Za korisničko-poslužiteljski model možemo reći da je to program koji se izvršava na pojedinačnim računalima i da je podijeljen na dva dijela.
Jedan dio tog programa služi za prikupljanje i organizaciju podataka kako bi omogućio dostupnost istih njihovim korisnicama. Taj dio programa postavlja se na računala koja zovemo poslužitelj(server). Drugi dio je korisnički program (client) instalira na korisnikovo (lokalno) računalo, a omogućuje korisniku da se koristi podatcima s poslužitelja iako fizčki ne radi na poslužitelju. Cilj mu je da korisniku olakša pretraživanje i dobavljanje podataka s poslužitelja.
Zašto poslužitelji moraju imati stalne (statičke) IP adrese?
Kako bi korisnici mogli pristupiti poslužitelju uvijek kad im zatreba neka usluga, IP adresa poslužitelja ne smije se mijenjati. Pojedinačnom poslužitelju može pristupiti (zatražiti uslugu) više korisnika od jednom neovisno o njihovoj lokaciji.
Računalna mreža ima ulogu posrednika, služi za povezivanje poslužitelja i korisnika osiguravajući im medij (žični ili bežični) uz pomoć kojeg oni komuniciraju.
Komunikacija između računala korisnika i poslužitelja odvija se na sljedeći način.
- Poslužitelj je u stanju čekanja (sleep mode) i čeka da korisnik uspostavi kontakt s njim te zatraži uslugu.
- Korisnik šalje zahtjev putem mreže do poslužitelja tražeći određenu uslugu od njega (Upit)
- Poslužitelj odgovara na upit (uspješno ili neuspješno) i prelazi u stanje čekanja za sljedeći upit istog ili drugog korisnika (Odgovor).
Pojmovi:
Poslužitelj (server) - računalo koje osigurava usluge i podatke računalu korisniku (client). Odlikuje ga visoka pouzdanost, velika količina diskovnog prostora i mogućnost neprekidnog rada.
Korisnik (client) - računalo koje povremeno zahtijeva određene usluge od poslužitelja (pregledavanje ili preuzimanje podataka)
HTTP protokol - određuje način sporazumijevanja (prijenos podataka) između web preglednika korisnikova računala i poslužitelja na webu.
Statička IP adresa - stalna (nepromjenjiva) IP adresa računala namijenjena računala na poslužiteljima.
Dinamička IP adresa - promjenjiva IP adresa koju korisničko računalo dobije svaki put kad se priključi na internet.
Razvoj i širenje interneta po cijelom svijetu zahtijevao je i razvoj programa za efikasno korištenje njegovim uslugama. Internet radi na načelu ponude raznih usluga. Kako povećanje broja računala spojenih na internet uzrokuje sve veće opterećenje mreže, bilo je potrebno izraditi programsku podršku koja će opterećenje mreže svesti na minimum. Korisničko-poslužiteljski model pokazao se najprikladnijim da udovolji tim zahtjevima.
Što je korisničko-poslužiteljski model?
Za korisničko-poslužiteljski model možemo reći da je to program koji se izvršava na pojedinačnim računalima i da je podijeljen na dva dijela.
Jedan dio tog programa služi za prikupljanje i organizaciju podataka kako bi omogućio dostupnost istih njihovim korisnicama. Taj dio programa postavlja se na računala koja zovemo poslužitelj(server). Drugi dio je korisnički program (client) instalira na korisnikovo (lokalno) računalo, a omogućuje korisniku da se koristi podatcima s poslužitelja iako fizčki ne radi na poslužitelju. Cilj mu je da korisniku olakša pretraživanje i dobavljanje podataka s poslužitelja.
Zašto poslužitelji moraju imati stalne (statičke) IP adrese?
Kako bi korisnici mogli pristupiti poslužitelju uvijek kad im zatreba neka usluga, IP adresa poslužitelja ne smije se mijenjati. Pojedinačnom poslužitelju može pristupiti (zatražiti uslugu) više korisnika od jednom neovisno o njihovoj lokaciji.
Računalna mreža ima ulogu posrednika, služi za povezivanje poslužitelja i korisnika osiguravajući im medij (žični ili bežični) uz pomoć kojeg oni komuniciraju.
Komunikacija između računala korisnika i poslužitelja odvija se na sljedeći način.
- Poslužitelj je u stanju čekanja (sleep mode) i čeka da korisnik uspostavi kontakt s njim te zatraži uslugu.
- Korisnik šalje zahtjev putem mreže do poslužitelja tražeći određenu uslugu od njega (Upit)
- Poslužitelj odgovara na upit (uspješno ili neuspješno) i prelazi u stanje čekanja za sljedeći upit istog ili drugog korisnika (Odgovor).
Pojmovi:
Poslužitelj (server) - računalo koje osigurava usluge i podatke računalu korisniku (client). Odlikuje ga visoka pouzdanost, velika količina diskovnog prostora i mogućnost neprekidnog rada.
Korisnik (client) - računalo koje povremeno zahtijeva određene usluge od poslužitelja (pregledavanje ili preuzimanje podataka)
HTTP protokol - određuje način sporazumijevanja (prijenos podataka) između web preglednika korisnikova računala i poslužitelja na webu.
Statička IP adresa - stalna (nepromjenjiva) IP adresa računala namijenjena računala na poslužiteljima.
Dinamička IP adresa - promjenjiva IP adresa koju korisničko računalo dobije svaki put kad se priključi na internet.